Jutarnjim misnim slavljem u nedjelju, 11. srpnja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jurjevcu Punitovačkom i polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na mjesnom groblju mještani ovog sela, članovi Udruge veterana 122. brigade HV-a Đakovo i punitovačkog ogranka Udruge veterana 122. brigade prisjetili su se pogibije braće Kolarik, Zlatka (1971.), poginulog na taj dan – 12. srpnja 1992. i Stjepana (1967.), poginulog točno 3 mjeseca prije, 12. travnja 1992. godine. Misno slavlje i molitvu na groblju predvodio je domaći župnik Đurica Pardon, a nazočili su roditelji poginule braće, Ana i Jozo Kolarik i njihova unuka Ivona, kćerka poginulog Stjepana; potom članovi udruga veterana 122. Brigade sela Đakovštine te predstavnici Općine, Matice slovačke i Udruge veterana.
U svojoj propovijedi župnik je među ostalim rekao: „Braća Zlatko i Stjepan Kolarik dali su svoje živote kao primjer nama danas. Oni nisu umrli uzalud, nego da bi sačuvali domovinu za miran, sretan i blagoslovljen život njezinih građana, nas koji smo ovdje okupljeni. Oni su ubijeni da mi možemo živjeti, a ne da svoju domovinu napustimo. Njihova pogibija poziva nas da razmišljamo o uskrsnuću, o ozdravljenju, dobrom i kvalitetnom životu u našoj domovini kao jedinoj dobroj mogućnosti za sve nas. Evanđelje nas poziva da upravo to naviještamo drugima.“
Predvodeći molitvu na groblju, župnik je rekao kako je braću Kolarik, Slovake iz ovog sela, u Domovinskom ratu vodila ljubav prema Domovini i za nju su dali najvrjednije što su imali – život. „Nama ostaje sjećanje, da se ne zaboravi Zlatko čiji je život prekinut u 21. godini, kao i Stjepanov u 25. godini, da se ne zaborave i svi oni koji su sebe utkali u slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Neka nas Duh Sveti vodi u zajedništvu i ljubavi prema Domovini, moleći da se zlo i patnje nikada više ne ponove. Zlatko i Stjepan neka u boli budu ponos svojih roditelja i najdražih, a nama primjer ljubavi i herojstva, primjer požrtvovnosti i odricanja, primjer kako se voli i brani Domovina“, naglasio je župnik Pardon.
